Danas je nakon teške bolesti preminula istinska legenda OSK-a – IVAN NORAC-KEVO “DUNAC”. Legendarni golgeter, lijevo krilo s brojem 11 godinama je parao protivničke mreže, a svoj put u OSK-u započeo je, zanimljivo, kao vratar. Nedugo potom iz OSK-ovog seli u protivnički 16-erac i skupa s ostalim legendama kluba donosi OSK-u prvi naslov prvaka 1978. godine. Hat-trick je kod njega bio normalna pojava, a jednom prigodom je zabio čak 6 pogodaka na istoj utakmici.

U njegovoj karijeri bilo je mnogo anegdota koje nam je ispričao kada se pripremala monografija kluba, a jedna ide ovako:

– Igrali smo u Primorskom Docu protiv Zagore koja mi je bila baš mušterija. I tako prilikom jednog gostovanja tamo kažem ja Dati (igraču OSK-a koji se također zove Ivan Norac-Kevo, op.a.): ajde daj ti meni svoju devetku, a ti uzmi moju jedanestku. I kad je krenula utakmica, njihov trener koji je u zapisniku vidio da igra broj 11 Ivan Norac-Kevo koji im uvik zapapri viče: držite taj broj 11, ne dajte mu micat. A tada se igralo puno grublje nego danas pa je Dato tu utakmicu dobio dosta udaraca zbog toga što su mislili da sam to ja.

Bio je i dugogodišnji klupski kapetan pa tako i u povijesnoj kup utakmici sa Splitom 1981. godine kada je razmijenio zastavicu koju mu je, kako nam je rekao, sašila njegova supruga. Nakon završetka igračke karijere uslijedila je ona trenerska, a potom je bio član raznih tijela kluba. Nakon osnutka veterana nastupao je i za njih.

Redovito je pratio OSK-a na svim domaćim utakmicama kao navijač te je s tribine uvijek volio prokomentirati stanje na terenu i dovikivati pa kad bi mu netko od drugih gledatelja prigovorio uslijedila je njegova poštapalica: pa nismo u kazalištu već na stadionu. Imao je još jednu koju bi koristio kada bi ili OSK ili protivnik vodio visokim rezultatom pa bi ovisno o tome tko gubi znao reći: a moji plavi/bili, dico moja, kako ćete vi moć doć kući i reć ćaći i materi koliko ste ostali…

Dragi Dunac, počivaj u miru Božjem i hvala ti na svemu što si učinio za klub u godinama kada je puno teže bilo biti oskovac nego danas.

Iskrena sućut njegovoj obitelji koja je također prava “oskovska”.