Razgovor s Antom Jukićem, fizioterapeutom OSK-a

Svaka utakmica – bilo utakmica elitnih natjecanja koje gledamo preko malih ekrana, bilo utakmica 4. lige, bilo svaka druga službena utakmica, iza sebe krije brojne predradnje koje je potrebno izvršiti da bi se mogla odigrati. Jedna od tih stvari je i zdravstvena služba jer bez nazočnosti zdravstvenog osoblja na razini na kojoj se OSK natječe u svim kategorijama niti jedna utakmica ne smije započeti.

Pauza do prvenstva bila je prigoda da stoga obavimo razgovor s Antom Jukićem, fizioterapeutom, koji je najčešće prisutan na domaćim utakmicama seniorske momčadi OSK-a, kao i na utakmicama mlađih kategorija. Dotaknuli smo se njegovog školovanja, ozljeda, prevencije, rehabilitacije, prehrane, a o svemu tome više možete pročitati u nastavku.

Na samom početku smo ga upitali sjeća li se kada je “debitirao” za OSK kao fizioterapeut. Bio je blizu, ali ipak nije pogodio – prvi put se u zapisniku našao u ožujku 2016. na utakmici seniora OSK – Zmaj.

Saznali smo potom i da je kao dječak igrao za OSK.

– Kao igrač igrao sam do pionira. Pošto sam išao još i u glazbenu školu nisam uspijevao više usklađivati treninge i predavanja u glazbenoj školi tako da sam odustao od OSK-a.

Kako si se odlučio za fizioterapiju?

– Već od malih nogu me sve vezano uz medicinu interesiralo. Tako sam nakon osnovne škole završio u srednjoj zdravstvenoj školi u Splitu kao medicinski tehničar. Za daljnje obrazovanje me više privukla fizioterapija te sam 2011. godine upisao preddiplomski studij fizioterapije i ostao u tome. Dalje sam se educirao u smjeru ortopedske manualne terapije te sam stekao naziv manualnog terapeuta po Kaltenborn-Evjenth konceptu.

Sastavni si dio kluba – prije su to bile utakmice, a otkad je s radom počeo tvoj “Fizio centar Jukić” suradnja se proširila.

– Da, zadnje tri i pol godine sam radio na otoku Hvaru u Domu zdravlja te bi se vikendima vraćao doma i bio na utakmicama OSK-a. Želja da pokrenem vlastiti posao dosta vremena mi se vrtjela po glavi, a naposljetku sam ostvario svoju ideju i otvorio Fizio centar Jukić. Suradnja s OSK-om, koja je bila samo za vrijeme utakmica kluba, sada je proširena i na suradnju izvan terena te od prošle godine igrači OSK-a imaju uključene i rehabilitacijske tretmane u Fizio centru Jukić.

Da, i nama kao klubu je to veliki plus što smo u Otoku svim našim članovima u mogućnosti osigurati rehabilitacijske tretmane, a sada nas zanima radi čega te naši igrači najčešće posjećuju, koje su općenito najčešće ozljede u nogometu?

– Najčešće su to nagnječenja, istegnuća, distorzije, djelomične i potpune rupture mišića i ligamenata nastale zbog prenaprezanja i samog kontaktnog sporta. Kada su u pitanju igrači OSK-a oni me najčešće posjećuju zbog ozljeda gležanjskog zgloba, a poslije toga zbog mišićne problematike.

Kako igrači mogu sami prevenirati nastanak nekih povreda?

– Bitne stavke kad govorimo o prevenciji nastanka ozljeda su adekvatno zagrijavanje i istezanje mišića, dinamičko i statičko. Istraživanja su pokazala da se adekvatnim zagrijavanjem i istezanjem postiže veća elastičnost i fleksibilnost mišića, bolja prokrvljenost mišića, uspostavlja se bolja živčano-mišićna komunikacija, a time i bolja koordinacija pokreta. Mišići tako bolje podnose udarce i naprezanja. Naravno da nam uz sve to pridonose i treninzi mišićne izdržljivosti i snage, ne samo kod prevencije ozljeda već i unaprjeđenja rezultata. Od velike važnosti je i to da sam sportaš uvidi određena ograničenja i svoje „slabe točke“ te poradi na tome.

Postupak rehabilitacije – koliko traje i od čega se sastoji? Često puta vidimo i da se prognoza o povratku nekog igrača na teren pokaže pogrešnom, to dokazuje kompleksnost ovog dijela. Također, provlači se riječ RICE, što ona predstavlja?

Kad govorimo o postupku i trajanju rehabilitacije ona nam uvelike ovisi o vrsti ozljede. Neke od ozljeda zahtijevaju veći izostanak sportaša od aktivnosti, a neke manje. Ukoliko je potreban operacijski zahvat za nastalu ozljedu to dodatno produljuje vrijeme rehabilitacije. Postoje određeni protokoli tj. opće smjernice u rehabilitacijskom procesu od kojih se može odstupati ovisno o vrsti ozljede, kirurgu, vrsti operacije, stanju pacijenta.

Vrlo bitan faktor je dobra komunikacija između rehabilitacijskog tima i pacijenta. U profesionalnom sportu preveliki su zahtjevi i pritisak na same sportaše, tako i na rehabilitacijski tim da se sportaš što prije vrati u igru. Povratak sportaša u sportsku aktivnost stoga ovisi o puno faktora te se nekada dogode i pogreške prilikom odluke o tome.

Rice je engleska skraćenica koja nam opisuje postupke koje provodimo nakon nastanka ozljede, a to su: R – rest (odmor), I – ice (hladni oblozi), C – compression (kompresija/bandaža), E- elevation (elevacija ozlijeđenog ekstremiteta).

Kako zapravo uopće ozljede nastaju?

Sama definicija ozljede nam govori da je to poremećaj funkcije ili strukture dijela tijela. S pogleda sporta, ozljede uglavnom nastaju mehaničkim putem tj. kontaktom (nagnječenja, posjekotine…) te izmijenjenom biomehanikom tijela u opterećenju (djelomične ili potpune rupture mišića i ligamenata, sindromi prenaprezanja i slično).

U nogometu se najčešće spominju bandaže i tape trake. Što su i na koji način omogućuju da igrač ipak može nastupiti unatoč nekoj manjoj ozljedi koju ima?

Bandaža ili taping je tehnika korištenja elastičnih ili neelastičnih ljepljivih traka u svrhu učvršćivanja i potpore ozljeđenom zglobu, ligamentu ili mišiću. Na taj način štitimo ozlijeđeni zglob, ligamente oko njega i mišiće te smanjujemo rizik od pogoršanja ozljede, smanjujemo silu opterećenja na hvatišta mišića te utječemo na bol i cirkulaciju.

I za kraj – dotaknimo se prehrane, preciznije važnosti pravilne prehrane. Što jesti prije, a što poslije aktivnosti?

Kvalitetna i izbalansirana prehrana svakako nam utječe na sportske uspjehe. Samo bavljenje sportom iziskuje veću potrebu organizma za energijom i hranjivim tvarima. Neposredno prije treninga ili sportske aktivnosti sportaš ne smije uzimati ugljikohidrate visokog glikemijskog indeksa kao što su šećer i slatkiši. Oni trenutno podignu razinu energije, ali isto tako aktiviraju lučenje inzulina i tako ubrzo dolazi do naglog pada energije i osjećaja slabosti.

Obilni obrok se također ne smije uzimati neposredno prije treninga jer preopterećuje probavu, usporava i uspavljuje organizam. Obilniji obrok se može uzeti 4-5 h prije treninga. Sat do dva prije treninga ili utakmice bilo bi najbolje uzeti lagani obrok ili tekući obrok u obliku smoothieja. Što se tiče prehrane nakon treninga, bitno je se regenerirati i nadoknaditi potrošenu tekućinu (elektrolite), bjelančevine, ugljikohidrate i tako nahraniti izmorene mišiće i organizam. Za to su idealni cijeđeni voćni i povrtni sokovi, bjelančevine u obliku dodataka prehrani ili kroz bijelo meso, jaja, ribu itd.

Neposredno nakon treninga mogu se uzeti i šećeri da se popune glikogenske zalihe kako bi se spriječila razgradnja bjelančevina koje su nam potrebne za regeneraciju mišića. Ako je trening kasnije navečer, najveća greška koja se može napraviti je ta da se ide spavati bez obroka. U tom slučaju organizmu nismo nadoknadili prijeko potrebnu tekućinu i energiju.

Ante, zahvaljujemo se na razgovoru i nadamo se da ćeš ipak kada su u pitanju igrači OSK-a imati što manje posla.